Pratite nas na Facebooku


Pratite nas na Twitteru

Povijest muzeja

Pazinski Kaštel, srednjevjekovna utvrda, smješten je iznad kraškog ponora zvanog Pazinska jama. Građen je kao nepravilni pravokutnik koji omeđuje prostrano unutarnje dvorište.
Prvi put se spominje u ispravi iz 983.g. kojom Oton II. potvrđuje darovnicu posjeda porečkom biskupu. Sredinom XII. st. darovnicom postaje vlasništvo izvjesnog Meiharda, da bi krajem stoljeća, udajom, posjed prešao u vlasništvo goričkih grofova, sve do 1373.g. kada nasljednim ugovorom pripada kući Habsburgovca.
U ratu s Venecijom 1508-1516.g. utvrda je teško oštećena, a 1533.g. prelazi u vlasništvo A. Mosconija i tada se obavljaju najveći radovi na poboljšanju uvjeta stanovanja i obrane. Godine 1639. izvedena je kapelica sv. Marije Djevice s drvenim oltarom u niši viteške dvorane u drugoj etaži.
1766.g. Knežiju kupuje talijanska obitelj Montecuccoli iz Modene koja je posjed zadržala do 1945.
U dugoj povijesti Kaštel je pored važne obrambene uloge imao i funkciju sjedišta vlasti, dakle, javnu i stambenu namjenu. Neko vrijeme služio je kao zatvor, a u ratnim vremenima i kao zbjeg.
U poslijeratno vrijeme preuzeo je funkciju muzejskog izložbenog prostora. Od 1962. godine u njemu je smješten Etnografski muzej Istre.

Kaštel

Kaštel

Kaštel

Kaštel

Kaštel-detalj

Kaštel-dvorište

O MUZEJU

Muzej čuva etnografsku građu s fundusom od 7500 predmeta, u prvom redu tekstila, poljoprivrednog alata, te predmeta iz svakodnevnog života istarskog sela s kraja XIX. i početka XX. stoljeća (lončarski, stolarski, kovački proizvodi kao i primjeri tradicionalnog rukotvorstva). Muzej ima i veću zbirku suvenira.
U prizemlju Kaštela smještene su stolarska i kovačka radionica. U kovačkoj radionici može se vidjeti kovačka peć, razni alati i predmeti koje su izrađivali kovači.
Na drugom katu, osim stalnog postava, nalaze se i prostorije za povremene izložbe. Stalni postav daje prikaz tradicijske odjeće koje je nosilo hrvatsko stanovništvo iz svih krajeva Istre, dok se u prostoriji koja slijedi nalaze primjeri iz Peroja (nošnja doseljenika iz Crmničke Nahije u Crnoj Gori) i iz Vodnjana (ženska talijanska nošnja). U posebnom prostoru smještena je tradicijska kuhinja s ognjištem, inventarom i posuđem.
Prostorije koje se nadovezuju na kuhinju prezentiraju tradicijsko gospodarstvo s poljoprivrednim alatima i predmetima vezanim uz proizvodnju vina i ulja u Istri.
Namjera muzeja je i u budućnosti sustavno sakupljati etnografsku građu, kako iz ruralne tako i iz urbane sredine. Zanimaju nas također i suvremene kulturne pojave.
Područja naših istraživanja su svakodnevni život, odijevanje, gospodarstvo, dječje igre, glazba, tradicijska prehrana, vjerovanja, stanovanje, usmena predaja, multikulturalnost ...