Muzealizacija Kaštela
Pazinska tvrđava – Kaštel – jedan je od najbolje očuvanih kaštela u Istri. Prvi put spominje se 983. godine u povelji cara Otona II. kao Castrum Pisinum. Tijekom stoljeća izmjenjivali su se vlasnici Kaštela, sve redom bogati posjednici i plemenitaške obitelji. Među njima bili su i Habsburgovci (od 1374.g.) te talijanska obitelj Montecuccoli (18. st. – II. svjetski rat) koja je bila posljednji vlasnik pazinske tvrđave (Ivetić, Zrnić 1956:1).
U razdoblju od 1920. godine pa do 1943., u Kaštelu se nalazila privatna zbirka obitelji Montecuccoli. O predmetima koji su se u to vrijeme nalazili u Kaštelu pišu braća Ujčić (1953:15) koja spominju stare barokne peći i kamin te staro oružje i okove. Svake se je godine 5. kolovoza, nakon služene mise u kapelici samoga Kaštela, moglo obići njegove prostorije. Na drugom katu posjetitelji su mogli razgledati i kuhinju s ognjištem te oko stotinjak posuda od bakra te drugi kuhinjski inventar koji se nalazio na zidovima. Osim toga, u drugim prostorijama bili su izloženi okovi i oružje. Prema navodima kazivača, nakon kapitulacije Italije njemački vojnici zaposjeli su Kaštel i bacili zatečene predmete u Jamu (Milićević, 1976:75).
Već 1952. godine Društvo za povijest i kulturna pitanja Istre u Pazinu, grupa zaljubljenika u kulturnu baštinu, počinje s akcijom prikupljanja muzejske građe za budući muzej te pokreće akciju za adaptaciju Kaštela u muzejske svrhe (Ivetić, Pavić, 2007:7). Osim spomenutog Društva, jedan od najzaslužnijih ljudi za osnivanje muzeja bio je i dr. Vjekoslav Zidarić, ravnatelj Poljoprivredne škole Pazin i predsjednik Savjeta muzeja, koji je sa svojim učenicima sudjelovao u raščišćavanju Kaštela, a njegova uloga vodiča kustosima po selima bila je od izuzetne važnosti. Pomagao je i u otkupu predmeta za muzej.
Nakon uvođenja električne energije, popravka krova, prozora i čišćenja pojedinih prostorija, u svibnju 1955. počinje djelovati Narodni muzej Pazin. Prvi voditelj muzeja bio je prof. Ante Čatlak, arheolog po struci (Milićević, 1973:1). Narodni odbor općine Pazin u lipnju 1956. godine izdao rješenje o osnivanju ustanove pod nazivom Muzej grada Pazina (Milićević, 1976:76)
Milovan Gavazzi, tada najistaknutiji hrvatski etnolog i utemeljitelj etnologije kao znanosti, pomogao je formiranju muzeja u Pazinu, odnosno njegovog etnografskog dijela. Već 1956.g. pozdravlja osnutak „središnjeg muzeja Istre (u Pazinu)“. Mišljenja je da bi postojeći muzeji u Istri trebali pribavljati etnografsku građu i za etnografski odjel budućeg muzeja. Savjetuje i koji bi stručni djelatnici mogli biti zaposleni (M. Gavazzi 1956). Gavazzi se 1961.g., na molbu tadašnjeg upravitelja muzeja u Pazinu, obraća se Savjetu za kulturu i nauku u Zagrebu kako bi se odobrila sredstva za rad tada već predloženog Etnografskog muzeja Istre (M.Gavazzi1961).
Etnografska, Arheološka i Kulturno povijesna zbirka otvorene su 29. studenog 1957. godine. Etnografsku zbirku smještenu u prostoru oko ognjišta seoske kuće činila je građa od oko dvadesetak predmeta i to je bila jezgra budućeg Etnografskog muzeja Istre u Pazinu (Milićević, 1976:77, Ivetić, Pavić, 2007:12-13). Muzej je zauzimao sedam prostorija u Kaštelu, što je iznosilo oko 500 m², ali nije imao čuvaonice. Prvi direktor muzeja bio je prof. Ante Glavičić koji potiče prikupljanje predmeta za muzej, osniva biblioteku te uz pomoć dr. Vjekoslava Zidarića i dalje radi na poslovima raščišćavanja Muzeja (Milićević, 1973:1). Ravnatelj Ljubomir Petrović, po struci arheolog, prihvaća ideju da ustanova postupno postane etnografski muzej te se krajem 1950-ih zapošljava i prvi etnolog u muzeju – Marija Križmanić. (ibid.2)
Rješenjem Skupštine općine Pazin Muzej grada Pazina mijenja svoje ime u Narodni muzej Pazin (Milićević, 1973:2) i odlukom NO Općine Pazin od 15. lipnja 1960. godine Narodni muzej Pazin postaje samostalna ustanova kojim upravlja Muzejski savjet od devet članova i kojoj se na upravljanje i korištenje daje zgrada Kaštela. 29. studenog 1961. godine otvorena je etnografska izložba, na oko 80 m², koliko su brojile dvije dvorane. Glavna idejna rješenja i prikupljanje predmeta izvršili su djelatnici Ljubomir Petrović i Marija Križmanić. Na toj izložbi prvi put izloženi su tradicijski instrumenti i tradicijska odjeća, a u to vrijeme muzej je u fundusu imao oko 250 etnografskih predmeta. Iste godine zaposlen je kao kustos etnolog Josip Milićević (Milićević, 1973:3, 1796:78).
Etnografski muzej Istre osniva se 12. svibnja 1962. godine, a određena mu je uloga centralnog etnografskog muzeja za cijelu Istru te mu je potvrđeno pravo upravljanja Kaštelom, inventarom i muzejskom građom (Ivetić, Pavić, 2007:17). U to vrijeme EMI je u svojemu fundusu imao oko 800 predmeta, čuvaonicu te foto laboratorij u kojem su se fotografirali muzejski predmeti. Tada ustanova zapošljava ravnatelja Josipa Milićevića i čuvaricu Paulinu Šepić (Milićević, 1973:3, 1976:78).
dr. sc. Tanja Kocković - Zaborski
Bibliografija
Ujčić, Tugomil, Vitomir. 1953. Pazin, Gradska štamparija, Pula
Milićević, Josip. 1973. Postojeće stanje i perspektiva Etnografskog muzeja Istre u Pazinu, inv.br: 306, knjižnica MDC-a
Milićević, Josip. 1976. Muzeji, izložbe i zbirke Istre, Magistarski rad
Ivetić M., Zrnić, L. 1986. Katalog stalnog postava Etnografskog muzeja Istre, Tipograf, Rijeka
Ivetić, Marija, Pavić, Vladimira. 2007. Izmjene i dopune idejnog prijedloga muzeološke i prostorne koncepcije Muzeja Grada Pazina iz 1999. godine